Buđenje u Kranjskoj Gori bilo je pravo planinsko – hladan zrak, sunce kroz prozor i doručak od kojeg bi se i profesionalni skijaš naježilo od sreće. Ipak, nije bilo vremena za izležavanje. Čekala nas je prava alpska vožnja. Krenuli smo rano, a dan je odmah krenuo uzbrdo – doslovno.
Uspon na Vršić – prvi ozbiljan test dana
Na izlasku iz Kranjske Gore odmah smo se našli na serpentinama jednog od najpoznatijih slovenskih prijevoja – Vršić, koji s 1611 metara nadmorske visine nudi nevjerojatne poglede na Julijske Alpe. Cesta je puna oštrih zavoja, ali i šarma – s kamenim kockama na nekim dionicama, što dodatno pojačava doživljaj. Uspon i spust su prava moto-poslastica, ali ne i za one slabijeg želuca.
Prema Italiji uz malo prometnog zen-a
Ubrzo prelazimo granicu s Italijom i nastavljamo prema Tolmezzu. Put je trebao biti jednostavan, no našli smo se zarobljeni usred šume, u koloni uzrokovanoj prometnom nesrećom. Desetak automobila, nula informacija, i puno čekanja. Idealna prilika da se isproba zen tehnika disanja pod kacigom.
Cortina d’Ampezzo i navigacijski debakl
Nakon što smo se oslobodili prometnog limba, nastavljamo prema Cortini d’Ampezzo – alpskoj ljepotici i okupljalištu imućnih skijaša i slavnih faca. Nažalost, smještaj u Cortini traži bankovni kredit ili prodaju jetre na crno, pa se zadovoljimo odličnom kavom na terasi s pogledom za miljun dolara – i bez grižnje savjesti krećemo dalje.
Uslijedio je manji navigacijski debakl – sat vremena vožnje u pogrešnom smjeru. Hvala, GPS. Kad smo konačno okrenuli u pravom smjeru, počeo je najljepši, ali i najhladniji dio dana.
Passo Falzarego – hladan tuš u Dolomitima
Penjemo se na Passo Falzarego, prijevoj visok 2105 m – s kojeg puca fantastičan pogled na stjenovite vrhove Dolomita. Ime „Falzarego“ navodno dolazi od riječi „falza régo“, što znači „lažni kralj“, a legenda kaže da se ovdje jedan okrutni kralj okamenio u planinu. Nas nisu pretvorili u kamen, ali smo se svakako ukočili – temperatura je pala na 11 °C, a kiša nas je dočekala taman da začini iskustvo.
Već mokri i polusmrznuti, spašavamo se u obližnjem selu s imenom koje kao da je ispalo iz srednjovjekovne poezije – Livinallongo del Col di Lana. Smještaj je bio ugodan, na 1450 metara visine, s toplom sobom i još toplijim tušem. Cijena je bila nešto viša – oko 180 eura – ali kad si mokar do kože i iza sebe imaš dan u Dolomitima, to postaje manje važno.
Oprema se sušila na svim dostupnim kukama, ručkama i naslonima, dok smo mi polako tonuli u san. Sutra nas čeka još više visina – i još više zavoja.
