Neke ceste osvojiš, neke te i dalje zovu. A neke te sanjaju dok ti spavaš u garaži.
Kroz sve ove godine na motoru skupilo se dosta kilometara, razglednica iz kacige i fotki sa zavoja. Neke rute su me iznenadile, neke izmorile, a neke ostavile bez daha – doslovno, jer je bilo preko 5.000 m nadmorske visine.
Ali još uvijek imam listu. Onu posebnu. Pet cesta koje želim odvoziti, i to ne samo radi fotki, nego radi onog osjećaja kad pogledaš ispred sebe i kažeš: Ovo je to. Ovo je putovanje.
1. Atlantic Ocean Road – Norveška
Zamislite cestu koja doslovno skače s otoka na otok, uzburkanim sjevernim oceanom pod kotačima i vjetrom koji ti pomiče kacigu i misli. Atlantic Ocean Road je norveški biser – samo 8,3 km duga, ali toliko spektakularna da su je zvali i “najopasnijom cestom na svijetu”. I to ne zato što je loša – već zato što je priroda tamo divlja, iskonska i nepredvidiva. Mostovi se dižu poput valova, cesta se lomi po stijeni i svaki zavoj ima svoj karakter. Idealna je za poludnevnu avanturu s kamerom na kacigi i kavom u termosici.
Zašto još nisam?
Norveška nije iza ćoška. A kad zbrojiš cestarine, smještaj i gorivo, budžet ti počne plakati u kutu garaže. No, jednom kad se poklope godišnji i stanje računa, ova cesta će biti prva na spisku.
2. Route des Grandes Alpes – Francuska
Ako voliš alpske prijevoje, ovo je njihova kraljevska parada. Cesta koja se penje preko 16 poznatih francuskih prijevoja, uključujući Col du Galibier, Col de l’Iseran i Col de la Bonette, i spaja Ženevsko jezero s Azurnom obalom. Planine, glečeri, ovce, krave s zvonima, beskrajni zavoji i pogledi za pamćenje. Voziš satima, a svaki kilometar izgleda kao nova razglednica. Ako ikad želiš vidjeti što znači “Alpe na tanjuru”, ovo je meni s deset sljedova.
Zašto još nisam?
Zato što se nekako uvijek zaustavim s one austrijske strane. I zato što bi mi trebalo tjedan dana samo za tu cestu – a to zaslužuje više nego brzinsko “tu sam bio”. Čeka svoj trenutak.
3. Strada della Forra – Italija
Ova cesta je kao talijanski espresso – kratka, intenzivna i ostavlja trajan dojam. Smještena iznad jezera Garda, Strada della Forra probija se kroz klanac s liticama iznad glave i pogledom koji se iznenada otvara na azurno plavu vodu. Mjesta ima taman za motor – auti se već grče. Zavoji su uski, zidovi blizu, tuneli kratki, a adrenalin visok. Ako ti ikad dođe da se osjećaš kao James Bond – ovo je mjesto. I on se ovdje jurio u filmu “Quantum of Solace”.
Zašto još nisam?
Zato što svaki put kad sam bio na Gardi, imao sam neke druge planove – i nikad dovoljno vremena. A ovo je cesta koju voziš sporo, s uživanjem, fotoaparatom i pauzom za cappuccino u malom selu.
4. Tierra del Fuego – Južna Amerika
Put do kraja svijeta – doslovno. Ruta koja te vodi kroz divlju, vjetrovitu i ponekad jezivo pustu Patagoniju, sve do najjužnijeg grada na planetu – Ushuaia. Planine prekrivene snijegom, pustinje bez ijednog drveta, prašnjave ceste i osjećaj da iza svakog zavoja dolazi nešto nepoznato. Ovo nije vožnja – ovo je ekspedicija. Ruta koju sanjaš, ali znaš da traži više od novca – traži vrijeme, pripremu, i ono nešto u želucu što kaže “ajmo”.
Zašto još nisam?
Zato što se ne ide do Ognjene zemlje kao do Slavonskog Broda. Trebaš brod, avion, kontejner, vizu, hrabrost i možda i kartu u jednom smjeru. Ali ideja živi – i čeka svoj dan.
5. Route 66 – SAD (barem dio)
Legendarna američka cesta, simbol slobode, pustolovine i loših sendviča uz cestu. Od Chicaga do Santa Monice, 3.940 kilometara asfalta, motela, dinera, benzinskih pumpi s plastičnim kaktusima i praznih pustinja koje šapću: vozi dok ima goriva. Ne moraš voziti sve – dovoljno je odabrati dio koji ti paše. Kansas? Arizona? New Mexico? Svaka dionica ima svoju atmosferu i priču.
Zašto još nisam?
Jer ovo nije samo vožnja – ovo je iskustvo. I za njega želim vremena, možda i ekipu, i dobar plan. Kad dođe trenutak, vozit ću je polako, s country glazbom u kacigi i osmijehom koji ne silazi.
Za sad su te ceste još samo ideja, par oznaka na mapi i spremljeni YouTube klipovi koje vrtim zimi kad motor spava.
Ali jednog dana… netko od njih postat će novi putopis na ovom blogu. A možda čak i više njih.
Do tada – pišem, planiram, i vozim što stignem.
A koje su tvoje ceste iz snova?
Svi imamo one rute koje nas zovu dok gledamo kroz prozor u ponedjeljak. Podijeli u komentarima koje ceste sanjaš, koje si već osvojio ili koje si ostavio za “jednog dana”
